Suncan dan. Umorna ptica, ljudskom rukom i genijem pravljena, nazvana avionom, s nekom cežnjom i smirajem onih u njoj, stiže na svoje odredište - ISTANBUL.
Bilo bi zanimljivo napraviti istraživanje javnog mnijenja u Turskoj u kome bi se ispitalo da li to ime i hiljade kipova i kipcica diljem Istanbula, i cijele Turske potice iz ljubavi prema osnivacu "moderne Turske" ili iz straha od režima.
I njen "grijeh" je hidžab. Stotine i hiljade muslimanki na demonstracijama nose transparente "WHERE IS THE JUSTICE?" (GDJE JE PRAVDA?). I zaista, gdje je pravda za muslimane u NOVOM DRUŠTVENOM PORETKU?
Istanbul je 1996. godine imao oko 14 miliona stanovnika, a sada se ta cifra krece oko 16 miliona. Cak i same vlasti Istanbula nisu u stanju da daju precizniji podatak o broju svojih stanovnika. Zašto? Zbog toga što se svakog dana dešavaju promjene u strukturi stanovništva. Primjera radi, u Istanbul je, prema nekim saznanjima, 1996. god., što legalno, što ilegalno, stiglo oko šezdeset hiljada ruskih prostitutki.
Ovo je ono što se uglavnom spominje u skoro svim brošurama i vodicima kroz Istanbul. Tu su i neizostavna i mnogo kraca pojašnjenja o cuvenim trgovima, o Aja Sofiji, o islamskom (prvom) oslobadanju Istanbula 1453. god., te o prekrasnim džamijama, kupkama tople vode, raznim turbetima i sl. Sve ovo i mnoštvo samoukih "poznavalaca" grada stoje vam na raspolaganju ako ne znate kako da potrošite novac.
Hodajuci Istanbulom osjecao sam se nekako tužno. Možda zbog žalosti za vremenom Muhammeda el-Fatiha i njegove vojske, ili zbog žudnje za boljom buducnošcu koju malo ko nazire.
Hodati kroz Istanbul, gdje se po ulicama (i svugdje drugdje) šetaju i šepure prostitutke, dok se u isto vrijeme turska policija brine o izbacivanju cestitih vjernica iz obrazovnih institucija, za svakog vjernika je bol. Lijek, ili makar mali smiraj, jesu manje skupine vjernika i vjernica koji se hrane selamom, odgajaju Islamom i žive imanom, u vremenu teških iskušenja. Neka je slavljen Allah!